Nastupni govor u Skupštini općine Dubrovnik.
Spominje se pod naslovom Prezentacije
(četvrtak, 21. lipnja 1990)
Dame i gospodo, štovani odbornici
S ponosom i olakšanjem mogu konstatirati da se danas nalazim na kraju jedne kratke ali zato vrlo naporne životne etape. Etape koja je trajala samo deset dana, ali koja je imala vrlo buran tijek, i u kojoj je svaki protekli sat i svaki povučeni potez bio povezan s odgovornošću za budućnost funkcioniranja uprave ovog našeg voljenog grada i njegove prelijepe okolice. Nisam sklon prevelikom osvrtanju na već završene dogadjaje, pa bih ovdje samo spomenuo da sam posao izbora članova izvršnog vijeća obavio u vremenskom roku koji sam sam sebi zadao, jer sam smatrao da je ova naša općina predugo bez bitnog dijela uprave. Uspio sam zahvaljujući prije svega angažiranju velikog broja ljudi, koji su pokazali patriotsku svijest i osjećaj odgovornosti za trenutak u kojem se nalazi lijepa naša domovina. Zahvaljujući tome mogao sam razgovarati s točno 70 stručnjaka iz raznih područja djelatnosti. Da bih mogao izvršiti što je moguće objektivniji izbor, razgovore sam unaprijed standardizirao, a dobivene podatke sortirao po niz parametara. Naravno da nisam isključio osobne dojmove dobivene na osnovi neposrednog kontakta. Dapače, oni su u nekim slučajevima bili presudni.
Svjestan sam, naravno, da je ispred mene put pun dionica slične specifične težine. Da li je i njih moguće prijeći i uploviti u mirno i sredjeno razdoblje života ove naše zajednice. Makar sebe nikad u životu nisam svrstavao u izrazite optimiste ovaj put mislim da imam vrlo snažne razloge za optimizam.
Zašto? Nabrojit ću ovdje nekoliko razloga.
Prvo da krenem obrnutim putem. Za pesimistička predvidjanja jednostavno nema ozbiljnog povoda. Mi se ne nalazimo u razdoblju koje slijedi iza rata, ili slično. Sustav koji je funkcionirao i dijelom još funkcionira bio je doduše blago rečeno nesavršen, ali funkcionirao je u miru i izvjesne vrijednosti na svim područjima ljudske djelatnosti su se stvarale, i kao takve nam stoje na raspolaganju. Razvijao se nažalost i moral neprimjeren stupnju civilizacijskog dometa koji zaslužuje ova naša zajednica, ali očuvala se i izvorna etika doduše uglavnom na marginama, no pokazuje se da su te margine bile dosta široke.
Drugi razlog za optimizam nalazim u tome da u periodu koji je ispred nas mogu sa sigurnošću računati na 15 članove izvršnog vijeća, na 70 vrlo sposobnih i časnih ljudi s kojima sam kontaktirao, i koji su ostali zabilježeni na mojoj listi. Ako uzmemo u račun da je ova lista sastavljena za samo jedan tjedan, vrlo je lako ekstrapolirati vjerojatnost njezinog proširenja.
Treći važan razlog nalazim u tome što se ovaj put možemo bez ikakvih ideoloških predrasuda osloniti na iskustva postignuta u razvijenim zemljama. Veliki sam protivnik pozivanja na tzv jugo faktor ili balkanski sindrom kod odustajanja u primjeni gotovih rješenja. Zar naši domovi nisu osvijetljeni na isti način kao i u evropskoj zajednici. Zar ne gledamo dalekovidnicu na isti način?
Zar ne vozimo automobile po istim pravilima. Pa nismo mi izmislili električnu energiju, dalekovidnicu ili cestovni sustav. Radi čega onda porezni, školski, zdravstveni i ostali sustavi ne bi funkcionirali po modelima kakvi već u praksi desetljećima uspješno egzistiraju u pojedinim razvijenim zemljama. Ne trebamo se plašiti uvoza znanja i ideja. Uvjeren sam da ćemo na taj način čak doći vrlo brzo u situaciju da znanje i ideje sami izvozimo.
Četvrti razlog za optimizam nalazim u vrlo povoljnoj atmosferi budjenja osjećaja svakog pojedinca da može svojim doprinosom pridonijeti boljitku zajednice. Naime tamo gdje razmišljajući unutar starih vrijednosnih kategorija dolazi naizgled do kaosa ili anarhije, ustvari niče demokratski život. Moramo se naviknuti da sada postoje i ubuduće će postojati raznovrsne ideje, vrlo različita mišljenja o istim stvarima. Treba samo upotrijebiti objektivnu metodu valorizacije i odabrati rješenja koja daju najveću vjerojatnost uspjeha.
Peti ali ne i najmanje važan razlog za optimizam je i znatno skraćenje vremena od izvršenja nekog posla do objektivne povratne informacije o njegovoj opravdanosti ili neuspjehu. To nam garantira javnost s koje su skinuti u dosadašnjem razdoblju uobičajeni filteri.
Naravno optimizam sam po sebi nije dovoljan. Potrebno je početi raditi, a to znači identificirati i otkloniti osnovne uzroke našeg prevelikog zaostajanja za razvijenim svijetom. Mislim da je bitno pogrešno inače vrlo često izraženo mišljenje da naši ljudi slabo rade pa je to uzrok velikog gospodarskog zaostajanja za susjednim europskim zemljama. Teško me netko može uvjeriti da naš vozač autobusa sedam puta lošije vozi autobus nego njegov zapadni kolega. Nisam siguran da naši rudari svoju podzemnu smjenu provedu izležavajući se. Nisam primijetio da šalterski službenik u banci obavlja posao bitno različito od službenika u nekoj talijanskoj banci. Profesori u našim školama ne održavaju satove koji traju samo po 10 minuta. A ipak je razlika u efikasnosti prema razvijenim zemljama velika. U čemu je onda problem. U upravljanju. Pokušajmo za trenutak zaboraviti ideološke barijere koje su do jučer vrijedile. Pokušajmo zaboraviti inverznu kadrovski filter, makar je on kao kokoš i jaje vezan za rješenje ovog problema. Usmjerimo se samo na budućnost. Što nedostaje? Nedostaje poznavanje ili u najmanju ruku primjena jasne metodologije upravljanja. Nedostaju jasne definicije. Nedostaje kratka i jednoznačna dokumentacija. Nedostaje dosljedna primjena različitih metoda planiranja. Nedostaje primjerena tehnika komuniciranja. Nedostaje preciznost zaduženja i odgovornosti. Nedostaje široka primjena metodološke razrade problema ili ideja. Nedostaje već spomenuta spremnost da se pored stranih ulaganja i tehnoloških dostignuća primjene i strana iskustava u rukovodjenju.
Što su glede Izvršnog vijeća slijedeći koraci. Možda očekujete da sada spomenem neko od gorućih pitanja koja se u javnosti nameću kao prioritetna i gdje bi Izvršno vijeće trebalo odigrati svoju ulogu. Kada bih to učinio onda bih iznevjerio prije navedene vlastite zaključke. Dakle slijedeći koraci su po redu:
1. Primjena adekvatne metodologije, odnosno promjena postojeće
2. Identifikacija postojećih sustava i njihove medjusobne povezanosti
3. Obavljanje snimki stanja na razinama nadjenih sustava
4. Identifikacija problema i ideja
5. Ocjena prioriteta po vjerojatnosti uspjeha, dobiti, i izraženoj potrebi u javnosti
6. Definicija zahtjeva glede republičkih namjera, starnih iskustava i dubrovačkih specifičnosti
7. Prilagodba propisa
8. Prestrukturiranje administacije
Nakon svih ovih koraka ušli bismo u područje stabilnog stanja iz ovog sadašnjeg prijelaznog perioda. Ovim ne mislim da se smiju zanemariti tekuće obveze, koje se ponekad moraju ad-hoc rješavati.
Isto tako treba imati na umu da je naša snaga znatna i da će se niz aktivnosti na raznim područjima moći obavljati paralelno. Posao u koji se upuštamo, osim toga, nije, ma kakvu metodologiju upotrebljavali, niz aktivnosti koje strogo slijede jedna drugu, već iterativni postupak u kojem smo često prisiljeni vratiti se u fazu koja je prethodila onoj u kojoj se trenutno nalazimo.
Dame i gospodo,
Put pred nama je prilično težak, ali nije pretežak i nesavladiv. Duboko vjerujem da ćemo ga prijeći sigurno i ponosno i da ćemo se nakon kratkog vremena sa zadovoljstvom moći na njega osvrnuti.
Zahvaljujem na povjerenju u svoje ime i u ime svih članova Izvršnog vijeća. Uvjeren sam da ćemo to poverenje znati opravdati.