Spominje se pod naslovom Pozitivna sinkroničnost
Prijedlog koncepta privatizacije
( studeni 1990.).
Nalaženje titulara vlasništva i pokretanje gospodarske aktivnosti na zdravoj osnovi
Dubrovnik, 28. studenog 1990.
Autor: mr. Željko Šikić, dipl. ing.
Uvod
Od političkog prijelaza u višestranački sustav orijentiran na tržišno gospodarstvo prošlo je pola godine. Intenzivno se na republičkoj razini istražuje mogućnost definiranja titulara vlasništva, jer je to preduvjet podizanja razine gospodarske aktivnosti, a s tim automatski i unapredjenja svih područja života.
U očekivanju rješenja osmislio sam koncept koji bi se mogao primjeniti, a kako bi se umanjio rizik, moglo bi ga se ispitati na razini jedne hrvatske općine. Vjerujem kako bi se u općini Dubrovnik našlo volje i spremnosti za preuzimanje tog zadatka., koji je zasigurno najbitniji poslije stjecanja političkog suvereniteta Republike Hrvatske.
Zamišljeni koncept ima veliku vjerojatnost uspjeha ako se na republičkoj razini dogovore osnovne pretpostavke.
Koncept koji se sastoji od ciljeva, pretpostavki i procedure za realizaciju izložen je radi brzine i jasnoće u kratkim rečenicama. Svaku rečenicu sam spreman precizno elaborirati.
Koncept ima dvije inačice , koje imaju niz potpuno istih točaka.
Prva inačica pod infrastrukturom podrazumjeva i čitavo pučanstvo, te ulaže izravno u bogatstvo pučanstva, te s tim ima veću vrijednost. U ovoj inačici se takodjer inicira poduzetništvo u širokim slojevima pučanstva kao i stjecanje navike uporabe vrijednosnih papira.
Druga inačica je jednostavnija jer ne zahtjeva izdavanje vrijednosnih papira. U oba slučaja uloga državne uprave je samo posrednička.
U slučaju odluke primjene koncepta na republičkoj razini treba samo riječ “općina” zamijeniti riječju “republika”.
Ciljevi:
* Povećanje produktivnosti kroz prijelaz iz društvenog u privatno
* Povećanje zaposlenosti
* Rješenje infrastrukture
* Dovodjenje stranog kapitala
. 1. I N A Č I C A
Osnovne pretpostavke:
1. Svaka društvena tvrtka pripada svim gradjanima općine jednako.
Veliki dio društvenih tvrtki nastao je raznim nepravednim postupcima. Od nacionalizacije i eksproprijacije privatnih tvrtki do dodjeljivanja u bescijenje zemljišta za gradnju tvrtki, upotrebe jeftinih zajmova koje je vratila inflacija, "intervancija društveno političke zajednice" bespovratnim novcem u kriznim trenutcima tvrtki itd. Za postojeću vrijednost tvrtke ponekad je zaslužniji neki političar nego stotine radnika ili "privrednika" u osobama od strane partije postavljenih direktora. Proglašavanjem svih društvenih tvrtki zajedničkim vlasništvom, poštuje se najbliže njihova definicija, i razdoblje koje je nasilno počelo završava svojom protutežom.
2. Zaposleni u društvenoj tvrtki nemaju nikakvo posebno pravo odlučivanja o sudbini tvrtke. Ni direktor ne predstavlja iznimku u tom pravilu. To ne isključuje pravo na prijedloge glede sudbine tvrtke.
Zaposleni u društvenim tvrtkama nisu se zapošljavali prema vrijednostima osnovnih sredstava tvrtki ili sličnim kriterijima, več pretežno što su tražili stabilan izvor mjesečnih prihoda. Trenutni raspored zaposlenih po društvenim tvrtkama, gotovo u potpunosti je slučajan, a nacionalno bogatstvo se ne bi smjelo dijeliti po ključu koji je proizvod slučaja.
Ako se navodi iz prethodnog članka i ne računaju, vrlo je teško ocijeniti tko je od zaposlenih (trenutno i ranije) više zaslužan za tvrtku. Trebalo bi uzeti u obzir visinu plaća i to posebno u negativnom i posebno u pozitivnom kontekstu. Naime onaj tko je dobivao veću plaću može se promatrati kao više zaslužan, ali i kao onaj koji je izvukao veću osobnu korist. Onaj koji je dobio stan ili povoljan zajam profitirao je znatno više od onoga koji je imao naizgled višu plaću. Raspodjela vrijednosti tvrtke zaposlenima, ma kako detaljno zamišljena, uvijek bi mogla biti osnovicom za sudske rasprave koje bi pokretali nezadovoljnici. Osim toga ovako se isključuju moguće zloporabe kod prodaje ili najma.
3. Svaka društvena tvrtka može se prodati ili iznajmiti.
U prethodnoj konstataciji nalazi se temelj procesa nalaženja vlasnika, a što je osnovni uvjet učinkovitosti gospodarstva.
4. Novac od prodaje ili najma tvrtki ili dionica ulaže se u infrastrukturu, a jedina je iznimka zbrinjavanje socijalnih slučajeva i to do najviše 5% novca dobivenog prodajom.
Djelomično ulaganje u istu tvrku čijom prodajom je novac dobiven, ili pak u neku drugu tvrtku, predstavlja ponovno miješanje države u gospodarstvo što se kroz povijest pokazalo vrlo neučinkovitim. Odlučivanje o visini uloga od slučaja do slučaja, predstavljalo bi mogućnosti svakojakih manipulacija što bi neminovno rezultiralo nezadovoljstvima i sporovima.
5. Ako općina kupuje društvenu tvrtku ili njen dio, mora je platiti, a sredstva tako dobivena troše se na način naveden u točki 4.
Ovako se naglašava apsolutna pravednost i izbjegavaju državne privilegije.
6. Procjenu i prodaju društvenih tvrtki obavlja općinska agencija.
Jedini trenutak kada se "država" upliće u gospodarstvo je trenutak same prodaje. Općinska agencija predstavlja jedinog i zato snažnog i kvalificiranog partnera potencijalnim kupcima i iznajmiteljima. Agencija procjenjuje minimalnu vrijednost i obavlja trgovački posao. U interesu je države da postignuta cijena svake tvrtke bude što je moguće viša.
7. Upravljanje novcem i dionicama dobivenim prodajom ili najmom društvenih tvrtki obavlja općinski fond za razvoj infrastrukture.
Novcem dobivenim od prodaje ili najma tvrtki treba optimalno gospodariti.
8. Agencija u ime općine razvrstava tvrtke na one koje se mogu izravno prodati ili iznajmiti (većina manjih tvrtki - u daljnjem tekstu tvrtke A) i one koje preko vrijednosnih papira postaju vlasništvom svih gradjana općine i općinskog fonda za razvoj infrastrukture (u daljnjem tekstu tvrtke B).
Ako se želi gradjane učiniti stvarnim vlasnicma sukladno tvrdnji iz točke 1., treba im podijeliti odredjeni broj vrijednossnih papira. Budući da bi podjela sudjelovanje u cijelom procesu svih postojećih tvrtki bitno zakomliciralo cijeli proces, trebalo bi odabrati uobičajenom ABC analizom nekolicinu najvećih tvrtki, čija ukupna vrijednost čini na primjer 90% ukupne vrijednosit društvenih tvrtki (vjerojatno desetak prvih po vrijednosti).
9 . Izdane dionice tvrtki B dijele se na način da 1/3 postaju vlasništvom općinskog fonda a 2/3 cijelokupnog pučanstva općine.
Žitelji općine dobivaju vrijednosne papire i tako de facto postaju u prosjeku ozbiljno bogatiji. Dobivene vrijednosne papire mogu prodavati za novac, mogu s njima kupovati dionice, koje nakon toga mogu prodavati. Udar na pučanstvo napravljen nacionalizacijama, eksproprijacijama, zadrugama i sličnim nasiljima ovako završava suprotnim procesom. Razdoblje bespravnog oduzimanja završava "bespravnim" darivanjem. Žitelji općine dobivaju materijalni poticaj na optimizam i povjerenje u novi sustav. Trećina u vlasništvu općinskog fonda daje sigurnost u početnoj fazi upravljanja tvrtkama, jer je ostatak vlasnioštva usitnjen. Da bi se postiglo optimalno i demokratsko upravljanje treba uspostaviti skupštinu dioničara, upravni odbor i konačno izabrati upravitelja. Općinski fond kao vlasnik najvećeg dijela dionica osigurava proces provedbe bez anarhijskih tonova. Svoje dionice fond tijekom vremena prodaje preko agencije, a tako dobiveni novac se usmjerava prema definiciji iz točke 4.
Izneseni odnos, trećina u fond, a dvije trećine pučanstvu, može biti i drugačiji ako tako odluči općinska skupština.
10. Vrijednosne papire kojim postaje suvlasnikom tvrtki B dobiva svaki stanovnik općine koji je u općini Dubrovnik stalno prijavljen najkasnjije od 1. siječnja 1988. godine. Djeca rodjena u općini Dubrovnik nakon 1. siječnja 1988. dobivaju svoju dionicu ako njihovi roditelji imaju na nju pravo po prethodnom stavku.
Ovim vremenskim ograničenjem izbjegava se manipulacija dobivanjem dionica brzim naseljavanjem iz drugih krajeva. Ovdje odabrani nadnevak služi za ilustraciju i može biti neki drugi ako tako odluči skupština općine.
11. Nominalnu vrijednost vrijednosnog papira koju dobiva svaki gradjanin dobiva se dijeljenjem 2/3 ukupne vrijednosti tvrtki B s brojem gradjana prema kriteriju iz točke 10.
12. Trgovina dionicama obavlja se na općinskoj burzi.
Kako bi se pokrenuo promet vrijednosnim papirima nužno je naći mjesto gdje bi se to elegantno obavljalo. Ako se u medjuvremenu uspostavi učinkovita republička burza, općinska burza ne će biti potrebna.
Dodatne pretpostavke:
1. Stranci mogu samo iznajmljivati i to do maksimalno 30 godina, osim ako se na razini Republike ne odluči drugačije.
Ovim se osiguravamo da nam unuci ne prigovaraju kako smo im rasprodali zemlju strancima.
2. Iznajmitelj može uz suglasnost agencije i/ili odgovarajuće institucije preuredjivati ili rekonstruirati dobiveni objekt.
I iznajmitelju treba pružiti mogućnost stvaranje maksimalno povoljnih uvjeta poslovanja i davanja doprinosa ljepšem izgledu okoliša.
3. Strani iznajmitelj ne smije zaposliti više od 10% stranaca u iznajmljenom objektu.
Domaće pučanstvo treba zaštititi. Strani iznajmitelj bi mogao privremeno dovoditi osoblje na ključnim upravljačkim i stručnim razinama.
Procedura:
1. Osnovati burzu.
2. Osnovati agenciju za procjenu, markenting i prodaju.
3. Osnovati fond za upravljanje novcem i dionicama namjenjenima infrastrukturi.
4. Agencija obavlja procjenu tvrtki i razvrstava ih u dvije grupe: za predaju pučanstvu i fondu u obliku dionica i za izravnu prodaju.
5. Izvršno vijeće definira infrastrukturne objekte i procijenjuje njihovu vrijednost
6. Općinska skupština putem ankete ocjenjuje prioritete infrastrukture.
7. Agencija prodaje i iznajmljuje.
8. Fond usmjerava sredstva u infrastrukturu i gospodari novcem.
9. Na burzi se odvija trgovina izdanim dionicama.
10. Dioničari tvrtki koje su podijeljene u dionice sazivaju skupštinu, biraju upravni odbor i upravitelja.
11. Vlasnici privatnih tvrtki sami biraju upravitelje i diktiraju način poslovanja, broj zaposlenih itd.
2. I N A Č I C A
Jednostavnija je ali pučanstvo ne dobiva vrijednosne papire.
Osnovne pretpostavke:
Isto kao u prvoj inačici zaključno s točkom 7.
Dodatne pretpostavke:
Isto kao i u prvoj inačici.
Procedura:
1. Osnovati agenciju za procjenu, markenting i prodaju.
2. Osnovati fond za upravljanje novcem i dionicama namijenjenom infrastrukturi.
3. Agencija obavlja procjenu tvrtki.
4. Izvršno vijeće definira infrastrukturne objekte i procijenjuje njihovu vrijednost
5. Općinska skupština putem ankete ocjenjuje prioritete infrastrukture.
6. Agencija prodaje i iznajmljuje.
7. Fond usmjerava sredstva u infrastrukturu i gospodari novcem.
8. Vlasnici privatnih tvrtki biraju upravitelje i diktiraju način poslovanja, broj zaposlenih itd.