Spominje se pod naslovom K(a)OS - (s)UDBA - Provjere i izbjegavanja
Ponedjeljak, 22. srpnja 1991.
1. Kako ocjenjujete rad izvršnog vijeća u protekloj godini ?
Ocjenu rada izvršnog vijeća nakon godinu mjesec dana rada objektivnije bi mogao dati netko drugi a ne predsjednik Izvršnog vijeća. Zato ću radije kao odgovor na Vaše pitanje iznijeti nekoliko činjenica. Na svojih četrdeset sjednica izvršno vijeće je raspravljalo i donijelo zaključke o cca sedam stotina točaka, od kojih je ne mali broj po svojoj važnosti zahtijevao i cjelodnevnu raspravu. Većina točaka je bila nametnuta okolnostima u kojima se odvijao život na našem području, odnosno bilo je potrebno da Izvršno vijeće donese konačne stavove o vitalnim pitanjima, i ti stavovi i zaključci su zatim imali bitnog utjecaja na pojedine segmente života. Zbog ogromnog broja tako nametnutih tema ostalo je malo vremena i prostora za realizaciju vlastitih inicijativa. Ipak izvršno vijeće je pokrenulo niz inicijativa, koje su u skladu sa strategijom donesenom u rujnu 1990. i programom objavljenim u prosincu i editiranom u veljači.
2. Koji su bili najznačajniji problemi s kojima ste se susretali?
Vrlo brzo identificirali smo niz problema koje sam u svom ekspozeu u rujnu 1990 i objavio. Na žalost oni su naglašeno objektivne prirode i vrlo malo ih je do danas odstranjeno, makar su neki ublaženi.
Da sad taj niz problema ne ponavljam istaknuo bih primjer postupnog ublažavanja jednog bitnog, ali i eskaliranja novog koji u samom početku nije bio izrazito nazočan. Naime zastarjelost i neprimjerenost zakona i propisa se pomalo ispravlja pa je sam taj trend ohrabrujući i nešto se mirnije radi. Lakše je i kad se zna da će neki zakon izići za šest mjeseci nego, ako se uopće ne zna hoće li ga uopće biti i kad će se to dogoditi. Životna logika sama po sebi nameće anticipiranje u odlučivanju. S druge pak strane katastrofalno stanje u turističkom
gospodarstvu, sve veći je teret u odlučivanju čak i u onim slučajevima kad naizgled odluka nije u svezi s gospodarstvom.
3. Koliko je izmjena nekoliko članova IV u toku godine utjecala na efikasnost?
Promjena članova IV je prirodna stvar i bilo bi čudno kad bi ona bitno utjecala na rad. Svi smo mi zamjenjivi, i svaki od nas je slobodan otići kad se umori, ali mehanizam izvršne vlasti mora funkcionirati. Svim bivšim članovima ovog IV se zahvaljujem i ovom prigodom na suradnji. Oni su osim toga ostali na raspolaganju kad priroda posla to bude zahtijevala. Takvih je slučajeva već i bilo.
4. Kakva je suradnja IV s ostalim strukturama u općini, prije svega sa sekretarijatima?
Nekoliko članova Izvršnog vijeća su u isto vrijeme i na čelu važnih sekretarijata pa je pitanje kako oni surađuju sami sa sobom. Ipak bez šale, Izvršno vijeće je nadređeno svim sekretarijatima i s njima ostvaruje punu suradnju. Rad IV bez takve suradnje ne bi bio ni moguć.
5. Koliko odluke vlade nailaze na razumijevanje u javnosti?
Javnost zna o radu Izvršnog vijeća preko sredstava priopćavanja. Ne vjerujem da se činjenice koje se na taj način iznose mogu smatrati atraktivnim za praćenje, pa nisam siguran da javnost uopće obraća neku veću pozornost na rad Izvršnog vijeća. To zaključujem i iz toga to se često događa da i vijećnici u skupštini ne znaju da je Izvršno vijeće učinilo ovo ili ono, a oni su sigurno bitno više zainteresirani. Ovo je vrijeme velike politike i oči javnosti su uprte u događaje na razini na e države Hrvatske. Što mogu kazati nego kako se nadam da javnost koliko toliko razumije naše napore za očuvanjem funkcioniranja civilne države na ovom našem području unatoč nedaćama u koje je naša mlada država gurnuta, unatoč formalnim i faktičkim dokazima da glede demokracije, ljudskih prava, i otvorenosti prema svijetu spada već sada u red Evropskih zemalja sa dugom tradicijom u tom smislu.
6. Koji je Vaš najvažniji zadatak u ovom trenutku?
Na žalost nisu se stekle okolnosti da najvažniji zadatak ne bude obrana ove naše Hrvatske države. Organima zaduženim s razine Republike Izvršno vijeće svojim aktivnostima i preko svojih sekretarijata neprestano pruža punu potporu. Isto tako na žalost moramo se brinuti za gospodarsku situaciju, te sudjelovati u realizaciji denacionalizacije, prodaje stanova i pretvorbe društvenih tvrtki. Sve nabrojeno u normalnim okolnostima ne bi trebalo biti predmetom rada IV. Rješavanje komunalne odnosno općinske infrastrukture, te briga o financiranju raznih neprofitnih a nužnih sadržaja, trebao bi biti naš prvenstveni zadatak.
7. Što ćete poduzeti u smislu teške situacije u gospodarstvu?
Postoji rašireno mišljenje da se na razini Izvršnog vijeća može učiniti jako puno odlukama o smanjenju opterećenja gospodarstva. Međutim situacija je bitno drukčija. Manevarske sposobnosti su neobično male. Na primjer jedna velika tvrtka u Dubrovniku izdvaja isto toliko, a druga čak i više za refundiranje prijevoza radnika na posao, nego što daje u budžet općine. Kada bi se potpuno ugasio općinski aparat, sa svim sekretarijatima i zavodima, uključujući i narodnu obranu i vatrogasce, kad bi se otpustili svi ljudi, zatvorili svi prostori, gospodarstvo bi bilo rasterečeno unutar jednog postotka. A zavladala bi anarhija. Ili uzmimo komunalnu naknadu. Mi smo je hrabro smanjili za 30% i tako je sveli na razinu ispod prošle godine, ali bit će teško izići na kraj s posljedicama. Iz tih sredstava se osvjetljava grad, čiste ulice, uređuje zelenilo, hrane golubovi i t.d. Budući da se bitno veća količina novca skupljena u ovoj općini kumulira na razini republike, i budući da se s razine Republike trebaju poduzeti koraci koji su konzistentni za cijelu turističku Hrvatsku, mi smo u tom smislu Vladi, ministarstvu turizma, privrednoj komori dali vrlo konkretne prijedloge u smislu reprogramiranja zajmova. Bez novca sa strane teško ćemo zadržati trenutni standard. Svijetlo na kraju tunela je također i obvezna pretvorba društvenih poduzeća. Strani kapital se pojavljuje unatoč ovoj ratnoj situaciji. To nije čudno jer kapital računa da je uz veći rizik i veći profit. Na našim poduzećima je da pametno iskoriste ovu šansu. U tu svrhu smo pomogli i otvaranju ureda agencije za restrukturiranje i razvoj u Dubrovniku. U svakom slučaju mi pratimo situaciju i reagiramo koliko je to moguće.
8. Kakva je Vaša ocjena političko sigurnosne situacije na našem području?
Politička situacija se ne bi trebala povezivati sa sigurnosnom. Prošlogodišnjim izborima, Ustavom i Deklaracijom o suverenosti Republike Hrvatske definirani su svi potrebni politički parametri. Mi smo država kao što je to Francuska ili Njemačka ili Danska ili Nizozemska. Država u kojoj se maksimalno poštuju ljudska prava, privatno vlasništvo, pluralizam ideja, višestranačje i t.d. Sve naše aktivnosti su uperene u smislu razvijanja i podrške ovih osnovnih parametara.
Sigurnosna situacija je nešto drugo. Od same uspostave demokratski izabrane vlasti, unutar Hrvatske i na njenim granicama neprijatelji njene nezavisnosti i zavidnici na njezinom položaju, zveckaju oružjem, a sada mora se priznati i vrlo ozbiljno pucaju i na žalost ubijaju na e državljane. Unatoč neobično teškim okolnostima naša se država brani i svakim danom čvršće ustrojava svoje obrambene snage. Ne samo srećom ovo naše područje do sad nije bitno osjetilo grozote oružanih sukoba. Zašto? Pored redarstvenih snaga, koje su bitno ojačane u obrambenom smislu, te zbora narodne garde, koji je u okviru MUP-a u međuvremenu formiran, neobično važan obrambeni faktor je veliki broj žitelja naše općine, koji je spreman na svaki način suprotstaviti se napadu na našu državu. Uspostavljena je i efikasna civilna zaštita, a formirani su i dobrovoljački odredi narodne zaštite. No naglašavam da je praktički kompletan narod spreman za otpor, a da ovo nije parola već činjenica. To potvrđuje postotak glasača koji su se na referendumu izjasnili za suverenu Hrvatsku a protiv ostanka u ovoj Jugoslaviji. Naši protivnici znaju da bi napadnu li nas prošli kao bosi po trnju.
Postoji i druga dimenzija sigurnosti. Naši susjedi u Hercegovini i Crnoj Gori uvijek su bili orijentirani na Dubrovnik kao kulturni i gospodarski centar, ovdje su dolazili popodnevima i vikendima, ovdje i danas rade i uvjeren sam da većina naših susjeda ne želi sukob nego prijateljstvo. Doduše trebaju se naviknuti na desetljećima potiskivano i ocrnjivano hrvatsko ime, ali taj proces je u toku, i nadam se da će uskoro doći dani kad je ime Republike Hrvatske za sve ljude na ovim prostorima jednako normalno i s pozitivnim konotacijama. Da će granice između suverene Republike Hrvatske i njenih susjeda biti otvorene i s obje strane stajati ljudi dobre volje. Kako bismo svi skupa postigli razinu standarda, ljudskih prava i demokracije, dostojne naše tradicije na ovim Europskim prostorima.