Pročitana i snimljena na Radio Dubrovniku 24. prosinca 1991.
Radio Dubrovnik ju je odaslao 25. prosinca 1991. godine.
Spominje se pod naslovom Presnažne misli i rieči
Dragi sugradjani, žitelji dubrovačke općine
Kao dežurni u Kriznom štabu općine Dubrovnik obraćam se Vama koji živite u djelu grada što se skrasio podno Srdja, koji se nalazite na okupiranim područjima općine, i koji branite slobodu Hrvatske na otocima, primorju i poluotoku Pelješcu.
Dočekujemo Božić u teškim životnim uvjetima. Ali ga dočekujemo kao pripadnici nove države, svoje države, države koju su mnoge prethodne generacije sanjale, a mi smo ostvarili njihove snove.
Nikakva stradanja ne će nas odvratiti od izgradnje demokratske slobodne Hrvatske, koja na ovim prostorima zamjenjuje totalitarizam i umjetno stvoreno bratstvo medju ljudima, koji očito ne mogu živjeti zajedno. Jer preduvjet zajedničkog života je medjusobno poštivanje, uvažavanje, pomaganje, a ne iskorištavanje i hegemonija.
Hegemonisti naviknuti na život bez truda i na tudji račun, cijelom svijetu su pokazali svoje pravo lice i ovaj nama nametnuti rat je i trenutak istine o patnjama koje smo proveli u sedamdeset godina zajedničkog života u takozvanoj Jugoslaviji. Vidjevši da ne mogu zadržati privilegije nastojali su nas i nastoje razoriti i s tim sami sebi nanose najveću štetu. Jer pored toga, što će biti prisiljeni raditi da bi preživjeli, morat će na sebi nositi breme nepovjerenja od strane svojih susjeda, ali i od cijelog demokratskog svijeta, koji sigurno ne može prihvatiti tako izraženo barbarstvo pri kraju dvadesetog stoljeća.
Naš grad i naša općina podnijeli su i podnose težak teret rata. Mnogi naši ljudi su poginuli ili ranjeni, mnoge naše obitelji su razdvojene, naše gospodarstvo je teško pogodjeno, mnoge naše kuće su izgorjele i opljačkane, naša polja su napuštena, ali mi nismo izgubili vjeru da će sve ovo završiti, i da naše žrtve nisu uzaludne.
Počeo je proces priznavanja Hrvatske kao suverene demokratske države, i ovih dana možemo reći "E pur si muove". Ipak se kreće. Naši napori nisu ostali bez odjeka u svijetu. Više nismo sami i svi skupa osjećamo da naši žrtve nisu bili uzaludne. A treba se samo sjetiti, da smo na ovom uskom prostoru hrvatskog juga izloženi napadu velike vojne sile, koja je uz to bezobzirna i naoružana mržnjom prema svemu hrvatskomu, da je neprijatelj pokušavao pobijediti uništivši naše izvore električne energije i vode, da je istinu o našem stradanju pokušao sakriti bombardiranjem telekomunikacija, da je zaustavljao svaki promet koji bi nam značio opskrbu hranom, lijekovima i ogrjevom.
Ali je u tom stao obeshrabren. Obeshrabren našim držanjem. Mi smo kao žitelji ove općine, svi mi, koji smo danas na području od Pelješca do Konavala, i oni s oružjem u ruci, i oni s perom, kistom ili violinom, i oni koji su gasili, popravljali, opskrbljivali i proizvodili, i oni koji su nemoćni vezani za postelju slušali radio i strepili, svi mi smo u jednom složni. Ne ćemo dopustiti gubitak izborene slobode.
I to neprijatelj zna. Makar bi mu bilo bolje da je to prije shvatio. I povukao se i ostavio nas kao svoje na svomu. Bliži se kraj rata. Danas je u naše domove ponovno počela dolaziti električna energija i tekuća voda. Počeli smo plaćati svojim hrvatskim dinarom.
A zatim, uskoro, čeka nas veliki posao. Morat ćemo proliti puno znoja da bi našem Gradu i njegovoj prelijepoj okolici vratili stari sjaj. I na općinskoj razini i na razini države obavljaju se odgovarajuće pripreme od zakona i uredbi do financijskih i kreditnih aranžmana.
Brza obnova zahtijevat će i bitno poboljšanje administrativnog mehanizma. Dakle bit će posla za sve koji su voljni raditi.
Svijet koji je ime Dubrovnika ipak razaznao u medijskoj buci i pomogao mu u ovim teškim momentima, takodjer će svojim kapitalom i znanjem doći pružiti ruku i pomoći, i to u vidu spašavanja bisera svjetske baštine, ali još više zbog atraktivnosti ulaganja, što mi moramo osigurati.
Ova poruka koju Vam u ime Kriznog štaba i Izvršnog vijeća općine šaljem na Božić, dan mira i ljubavi, ne može zaobići kršćansko poimanje života. Zbog toga bih se sjetio naših susjeda sa "Gospode oprosti im jer ne znaju što čine".
A Vama dragi sugradjani želim da ovaj Božić provedete u miru i sretno, da Vi koji to možete, uživate u ovako specifično ukrašenom dragom Stradunu, i da ovi dani budu prekretnica prema toliko žudjenom, mirnom i slobodnom životu naše voljene Hrvatske.