Govor održan 12. prosinca 1991. u dubrovačkoj stolnici.
Spominje se pod naslovom Prvi domaći i strani turisti
Dame i gospodo, dragi prijatelji
Danas se ponovno u našem gradu skupila cijela Hrvatska. Da podijeli s nama naše tegobe, ali i da s nama skupa bude ponosna na dokazano hrvatsko srce ovog dubrovačkog kraja. S nama su danas ministri naše Vlade dr Davorin Rudolf, dr Ivan Cifrić i mr Petar Kriste. S nama su danas velika imena naše umjetnosti, s nama su danas prognanici koji su se vratili nastaviti trpjeti za hrvatski Dubrovnik. Velika smo razaranja pretrpjeli, rastali smo se od mnogih naših ljudi koji su na tragičan način izgubili živote, ali smo ostali stajati uspravno braneći hrvatski duh koji stoljećima ovdje obitava.
Prvi put prije mjesec i pol dana u teškom klaustrofobičnom ozračju, stigli su naši prijatelji i prijatelji ovog drevnog grada, da nas podrže, utješe i materijalno pomognu, kako bi se zadržali na ovim hridima, kako bi ispunili svoj povijesni zadatak obrane hrvatskog imena i hrvatskih ljudi od najveće opasnosti koja se ikad nadvila nad ovim Gradom s velikim G i njemu pripadajućim područjem.
Dubrovnik je sigurno u svojoj povijesti imao mnoga iskušenja, bilo je na njegovim granicama hordi, kojima kultura i tradicija nisu ništa značile, ali su te horde bile naoružane s oružjem neusporedivo slabijim od onog kojim su nas danas napali i kojim su svu svoju mržnju i barbarstvo iskaljivali na nama kroz ova dva i pol mjeseca. Samo u jednom danu prije nepunih tjedan dana unutar stare gradske jezgre na koju smo svi toliko ponosni i koja u svijetu predstavlja simbol arhitektonskog i povijesnog sklada, barbarskim napadima posve je uništena jedna desetina drevnih gradjevina, a gotovo polovica je teško oštećena.
Nije pronadjen ni jedan objekt koji je ostao potpuno netaknut! Neprijatelj je u svojoj suludoj mržnji pokazao sistematičnost. I uništavao je sve po redu, kao što je to radio u Konavlima, Župi ili Primorju. I kao što je to radio ili radi diljem Hrvatske.
Granice dubrovačke općine su najvećim dijelom i granice Republike Hrvatske. To su granice dva svijeta različitih svjetonazora. Nastojali smo i nastojat ćemo da naša načela poštovanja svojega i tudjega, izbjegavanja mržnje i zavisti prema tudjemu, i u budućnosti zadržimo. Ma koliko to bilo teško nakon ovakvih patnji i ranjavanja koje smo doživjeli.
Naš moral, naša tradicija, naše kulturno naslijedje bit će, s pouzdanjem možemo tvrditi, dovoljno jamstvo da na mržnju ne ćemo uzvratiti mržnjom, da za djela roditelja ne ćemo optuživati njihovu djecu, da ćemo živjeti na ovim stijenama i raditi u ovim našim kraškim poljima, pružati gostoprimstvo ljudima iz cijelog svijeta, bez razmišljanja da se susjedima osvećujemo. Medjutim, sigurno je da će ostati veliki oprez. A i nespokojstvo zbog mogućeg ponavljanja strahota. To je sudbina ove naše generacije.
Ovo govorim kao da je sve završilo i kao da nam neprijatelji još nisu sasvim blizu, i kao da nije okupiran veliki dio ove naše općine.
Zašto? Zato što svi znakovi pokazuju da se kriza približava kraju. Da se bliži toliko očekivani trenutak formalnog priznanja naše hrvatske države. I da nakon toga ne ćemo biti osamljeni u demokratskom svijetu, isto tako kao što će to naši neprijatelji postati.
A Dubrovnik je, to mi stanovnici ovog hrvatskog juga možemo s ponosom i skromnošću kazati, dao doprinos tom toliko željenom priznanju. I spreman je davati i dalje, jer su ljudi ovog kraja svjesni svoje povijesne odgovornosti da imaju prigodu, koja se nije pružala mnogim generacijama, prigodu za izgradnju samostalne Hrvatske države.
U takvoj državi Dubrovnik će biti njezin zaštitni znak, simbol po kojemu je prepoznatljiva u svijetu. Simbol duha, arhitekture, demokracije, otvorenosti prema ljudima dobre volje.
Ljudi kojima ovaj Grad i okolica predstavljaju ljubljeni dom sigurno će učiniti sve da mu čim prije vrate sjaj i održe ga draguljem u kruni koja natkriva crveno bijela polja grba hrvatske države.
Povratak naših ljudi koji su bili prisiljeni otići u progonstvo znak je da se približavamo kraju naših stradanja i da će brzo doći dan kad će se našoj Hrvatskoj državi konačno dopustiti da se ravnopravno natječe na gospodarskom, kulturnom, znanstvenom planu s ostalim demokratskim zemljama Europe, kojoj toliko pripada.
Dragi prijatelji, koji ste došli iz drugih krajeva Hrvatske i iz svijeta, znajte da Vas žitelji dubrovačke općine smatraju svojim sugradjanima.