Spominje se pod naslovom Različite vrste oduška
Riječi Željka Šikića izgovorene na početku specijalne odašiljbe Radio Dubrovnika 19. kolovoza 1992. za u to vrijeme okupirane Konavle i Cavtat.
Dio naše općine, dio hrvatskog juga je još okupiran. Patnja Konavljana i Cavtaćana još traje. I onih koji su bili prisiljeni skloniti se pred okupatorima i žive odvojeni od svojih domova već gotovo godinu dana, kao i oni koji su svojom nazočnošću pokušali obraniti mukom stečenu imovinu.
Situacija je teška ali je daleko od toga da bude beznadna. Jer svi skupa smo na ovom području dodirnuli dno krize još prošle jeseni. Od onda se situacija popravlja.
Dugo smo čekali odlazak okupatora, ali smo ipak to dočekali za zapadni dio općine i Župu dubrovačku. Dugo čekamo nastavak povlačenja, ali ćemo ga uskoro i dočekati. Strpljenja smo imali i imat ćemo. Kao što smo imali snage da se odupremo, da u samom ratu ojačamo, da u tijeku rata prikažemo svijetu svoju privrženost slobodi i demokraciji i na taj način budemo priznati i postanemo poznati.
Držala nas je i drži vjera i nada. Naša nada je jaka jer je utemeljena na našoj pravdi, na domoljublju, na odlučnosti da obranimo ono što je stoljećima naše.
Okupator se treba povući i toga je svjestan. Jamac za to je međunarodna zajednica koja ne trpi prijevare. Jučer sam razgovarao s našim potpredsjednikom vlade zaduženim za relacije s UNPROFOR-om i EC-om gospodinom Vladimirom Šeksom i on mi je potvrdio odlučnost međunarodnih čimbenika, da se konačno riješi ono što je već davno trebalo riješiti, a to je oslobađanje krajnjeg hrvatskog juga od okupacije. Kazao mi je da je gospodin Thornberry upravo uputio odgovarajuće zahtjevno pismo prema predsjedniku Vlade tzv Jugoslavije Paniću, koji bi trebao potpisati već usmeno dogovoreni sporazum o povlačenju.
Također mi je rekao da priprema daljnje aktivnosti prema Vijeću sigurnosti s osnovnom temom Konavala i Cavtata.
Dakle radi se vrlo intenzivno na diplomatskom planu i za nadati se je da neće trebati dalje prolijevati krv za svetu nam hrvatsku zemlju, unatoč spremnosti naših hrabrih momaka i za tu opciju.
U ovom međuvremenu naravno da ćemo i dalje dati sve od sebe kako bi prognanici iz Cavtata i Konavala bili dostojno zbrinuti, a Cavtaćani i Konavljani koji se nalaze na privremeno okupiranom području opskrbljeni dovoljnim količinama hrane.
Unatoč velikim naporima preko UNPROFORA i EC-a do sad nismo uspjeli poslati vodonosac u Cavtat, kako bi se ublažila nestašica vode, jer okupacijske snage to nisu dozvolile. Uspjeli smo ipak organizirati slanje određenih količina nafte, kako bi se mogao nastaviti peći kruh, te upotrebljavati agregati i vozilo hitne pomoći.
Dragi žitelji hrvatskog juga, vi koji ste prognani, i vi koji ste zatočeni na privremeno okupiranom teritoriju, pokažite još strpljenja i dostojanstva, kao što ste ga i do sad pokazivali. Sirova sila, koja je okrenula oružje protiv civila i civilizacije, ustuknut će konačno i mi ćemo na ovim prostorima nastaviti živjeti onako kao što smo to naučili, od svog rada. Ovaj put konačno i za svoj račun i u korist svoje djece i unuka.
Predlažem radio postaji Dubrovnik da od danas dalje do konačnog oslobođenja svaki dan ima emisiju posvećenu zatočenicima na privremeno okupiranim područjima Cavtata i Konavala, kao posebni znak solidarnosti nas koji imamo sreću živjeti bez nazočnosti tuđinske čizme.